...& “Najkompletniji pregled domaćeg auto tržišta” u Turbu
FEBRUAR |
MART |
APRIL |
MAJ |
JUN |
JUL |
AVGUST |
|
|
|
|
|
|
|
| |
SALONI: Ženeva 2007. |
Početak marta rezervisan je za jedan od najvažnijih svetskih Salona automobila. Po 77. put pod kupolama ženevskog „Palekspoa“ našli su se vodeći proizvođači četvorotočkaša i prateće opreme koji pretenduju (ne samo) na evropsko tržište automobila. Na površini većoj od 114.000 kvadratnih metara, okupilo se 252 izlagača iz 30 zemalja sveta, koji su publici predstavili 950 različitih brendova. Salon je ove godine videlo ukupno 730.736 posetilaca, što je drugi najbolji rezultat u višedecenijskoj istoriji ove manifestacije. Sledeći podatak koji privlači pažnju jeste struktura publike: nju sačinjavaju državljani iz više od 100 zemalja sveta, od čega 39% čine „prekookeanski“ posetioci. Za praćenje 77. Salona, akreditovano je više od 5.000 novinara iz celog sveta. Toliko o značaju ženevskog Salona automobila.
Ono što karakteriše ovogodišnji Salon, jeste činjenica da je lansirano oko 140 što evropskih što svetskih premijera – dakle automobila koji samo što su stigli u prodajne salone ili u serijsku proizvodnju ulaze uskoro. Znatno više nego koncept vozila koja su dominirala 2006. Struktura noviteta, pretežno od malih gradskih do srednje klase, ilustruje aktuelne trendove svetske auto industrije ali i realno stanje na tržištu koje se sve više okreće jeftinijim, kompaktnijim i ekonomičnijim modelima. Naredne godine, vrata ženevskog „Palekspoa“ biće otvorena od 6. do 16 marta.
Koji su sve noviteti prikazani na ovogodišnjoj Ženevi pročitajte u novom broju časopisa TURBO, koji je već u prodaji. |
TEST: Toyota Hilux 3.0 D-4D 4x4 Executive Double Cab |
Aktuelna izvodnica „hajlaksa“ lansirana je protekle jeseni i predstavlja unapređenje modela koji je u prodaju uveden 2005. Najbitnije izmene odnose se na ponudu novog pogonskog sklopa i opremanje detaljima bližim luksuzno ekipiranim SUV modelima nego tipičnim utilitaristima.
Trolitarski turbo dizel s četiri cilindra dobro je poznat iz „lend kruzera“. Za potrebe „hajlaksa“ on je blago doteran – snaga mu je s početnih 122 kW (166 KS) podignuta na 126 kW (171 KS), što je granica oko koje se kreću (sve jači) savremeni konkurenti. Razlog zbog koga je urađen „tjuning“, može se pronaći u činjenici da je „hajlaks“ u osnovi „radna mašina“. Korisna nosivost ovog vozila je 935 kg, što ga, jasno, svrstava u red „teretnjaka“.Za novi motor pripremljen je i novi-stari četvorostepeni automatik. Poreklo ovog transmisionog sklopa je, takođe, iz „lend kruzera“. Prvobitno predstavljena verzija aktuelene generacije „LC-a“ imala je (sličan) četvorostepeni automatik. Za „hajlaks“ on je osavremenjen – dodata mu je „veštačka inteligencija“, koja prati stil vožnje osobe za upravljačem i konfiguraciju terena, pa na osnovu zabeleženih parametara „odlučuje“ u kom trenutku treba menjati stepene prenosa.
Prenos snage na podlogu izveden je po klasičnom principu: osnovni pogon je na zadnje točkove, po potrebi je moguće priključiti i prednju osovinu (u pokretu, do brzine od 80 km/h), dok je za ekstremne uslove predviđena i redukcija finalnog prenosa koju je, takođe, moguće obaviti u pokretu, ali do brzine od 8 km/h. Da je „hajlaks“ tipičan predstavnik svoje kategorije nije teško zaključiti ni po komandama razvoda obrtnog momenta. Elektronika i elektrika, u ovom slučaju, nemaju nikakvu ulogu - selekcija se obavlja ručno. Dobrim „of-roud“ karakteristikama, osim potencijala pogonskog sklopa, doprinosi i udaljenost vozila od tla – 212 mm.
„Hajlaks“ mase blizu dve tone veoma je startno i elastično vozilo, koje bez problema dostiže maksimalnu brzinu od 175 km/h. Pri tom, interesantno je da fabrički podaci o prosečnoj potrošnji ne odstupaju previše od realnog stanja. Razlika je skromnih četiri decilitra – „hajlaks 3.0 D-4D 4x4“ troši 9,8 l/100 km, što je sasvim prihvatljiv rezultat ukoliko se u vidu imaju veliki gabariti, masa i, na kraju krajeva, namena ovog vozila.
Kompletan test najjače verzije “tojote hajlaks” nalazi se u novom broju časopisa TURBO, koji je već u prodaji. |
PROBA: Opel Corsa OPC |
Bilo je samo pitanje vremena kada će se i “korsa” priključiti OPC familiji. Najmlađi “opel” sa sportskim srcem, pri tom, stiže u idealnom trenutku - nakon odličnog starta standardnih verzija, brojnih nagrada koje su osvojene (između ostalog i titula automobila godine u Srbiji za 2007.) i baš na deseti rođendan “OPC-a” (Opel Performance Center).
Za osnovu je izabrana verzija s troja vrata. Stilske prepravke obavljene su, kako glavni OPC dizajner Ulli Hochmuth, voli da istakne s ajkulom u mislima (bočne škrge i drugi detalji).
“Korsa OPC” je ujedno i najmanji model koji je tjuniran u sportskom odeljenju nemačke fabrike. Turbo motor od 1,6 l obezbeđuje maksimalnu brzinu od 225 km/h i ubrzanje do “stotke” za samo 7,2 s. Da bi ubrzanja bila što snažnija obrtni moment u kraćem vremenskom intervalu može da naraste za 15 odsto (na 266 Nm), ali ono što daleko više impresionira je da su u režimu od 1.980 do 5.850 o/min konstantno na raspolaganju 230 Nm. Takav raspored snage obezbeđuje neophodan komfor u gradskim uslovima vožnje, kolonama ili kada, jednostavno, ne želite da “divljate”. A, s druge strane, i vrhunska međuubrzanja – u petom stepenu prenosa, na primer, brzina od 120 km/h s početnih 80 dostiže se za samo 6,7 sekundi. Svakodnevnoj upotrebi prilagođen je i šestostepeni menjač, mekih i preciznih hodova, kao i servo-upravljač prilagodljive snage i prenosnog odnosa (jedinstveno rešenje u B segmentu).
Više detalja s probnih vožnji u Španiji pročitajte u aprilskom broju časopisa TURBO koji je već na kioscima. |
PROBA: Chrysler Sebring |
Amerikanci puno očekuju od “sebringa” u Evropi. Ne samo zbog prvog dizel motora u “krajsleru” D segmenta, već i zbog opreme koja ovaj automobil preporučuju za duga putovanja. Oblik karoserije je dvo i po zapreminski, što ovoj limuzini daje dinamičan izgled zajedno s prednjim delom koji je dizajniran po ugledu na kupe “krosfajer”. Glavna karakteristika “sebringa”, međutim, nije umereni sportski stil već dobro rešen enterijer s opremom i detaljima koji predstavljaju mudar odgovor na zahteve ciljne grupe, odnosno poslovnog i porodičnog sveta. “Krajsler” je tradicionalno bogatu standardnu opremu dopunio detaljima kao što je uređaj za grejanje i hlađenje napitaka (ugrađen pored poluge parkirne kočnice). Čaj, kafu ili toplu čokoladu možete podgrejati do temperature od 60 stepeni Celzijusa, dok se sokovi mogu rashladiti na dva stepena. To je, međutim, sitnica u odnosu na DVD sistem s dva LCD ekrana smeštena napred i iza naslona za laktove koji mogu primati signale s različitih medija. Tako roditelji mogu na centralnoj konzoli pratiti uputstva s navigacionog sistema, dok deca gledaju crtani film i(li) igraju omiljene video igrice (može i jedno i drugo istovremeno).
Bazna verzija ima novi dvolitarski benzinski motor i petostepeni manuelni menjač. Kako ovaj automobil nije kreiran kao sportska limuzina to je kombinacija koja će odgovarati većini vozača. “Sebring 2.0” je znatno jeftiniji od dizela (na našem tržištu skoro 4.000 evra), a sa 156 “konja” dostiže 200 km/h i ubrzava do “stotke” za 11 sekundi. To je gotovo identičan učinak kao i 14 KS jačeg 2,4, koji zbog četvorostepenog (!) automatskog menjača troši znatno više a nudi prednost samo u komforu pri gradskoj vožnji. Startna ponuda benzinaca će, inače, kasnije biti dopunjena i verzijama od 2,7 i 3,5 l (sa šestostepenim “auto-stikom”), a do tada najviše užitka na putu nudiće turbo dizel koji je, kao i u slučaju “Dodža” i “Džipa”, nabavljen od “Folksvagena”. Dvolitarski TDI, ili u ovom slučaju CRD, je najagilniji i najekonomičniji od sve tri startne verzije, a uz to se isporučuje sa šestobrzinskim menjačem koji je postao standard za vozila ove kategorije.
Više detalja s probnih vožnji u Portugalu pročitajte u aprilskom broju časopisa TURBO koji je već na kioscima. |
SNOVI: Maserati GranTurismo |
Komibnacija agresivnog izgleda karoserije i luksuzne unutrašnjosti glavne su karakteristike novog „maseratija“, koji pokreće „Ferarijev“ V8 motor od 4,2 l.
Prethodni „Maseratijev“ kupe dizajnirao je Đorđeto Đuđaro. Iako je taj model značajno doprineo reafirmaciji italijanske fabrike, stilizacija novog modela poverena je studiju „Pininfarina“. „Gran turizmo“ je inspirisan aktuelnim modelom „kvatroporte“, ali je izgled novog „maseratija“ daleko agresivniji. To, međutim, nije predstavljalo prepreku da novi „maserati GT“ putnicima u kabini pruži skoro savršen osećaj udobnosti i komfora.
Novi kupe s trozupcem na maski hladnjaka pokreće dobro poznati V8 agregat, čija je zapremina 4,2 l. Za ovu priliku snaga je dovedena do nivoa od 298 kW, odnosno 405 KS pri 7.100 obrtaja u minutu. Maksimalni obrtni moment od 460 Nm dostupan je pri 4.750 o/min, dok je, čak, 75 odsto vozaču na raspolaganju već pri 2.500, što je za sportski automobil izuzetno dobar rezultat. Takve karakteristike omogućavaju da „GT“ dostigne maksimalnu brzinu od 285 km/h, dok mu za ubrzanje od 0 do 100 km/h treba samo 5,2 sekunde.
Više detalja o novom “maseratiju” možete saznati u aprilskom broju časopisa TURBO koji je već na kioscima. |
TUNING: Wolf Ford Focus ST |
Sama oznaka „ST“ (Sport Technologies) na „ford fokusu“ govori da je reč o najjačoj verziji automobila ove fabrike. Ljubitelji brzine, međutim, jedva su dočekali da nemački tjuner „Volf“ napravi još jači „ST“, očito vođeni starom poslovicom „mnogo je samo kad biju“.
„Fokus ST“ u serijskoj verziji ima petocilindrični turbo motor od 2,5 l, snage 166 kW (225 KS) i obrtni moment od 320 Nm. Jasno je da s takvim karakteristikama ovaj automobil ima sjajne potencijale i dostiže velike brzine. „Volf“ je, međutim, odlučio da iz tog agregata izvuče daleko više. Motor je prvo modifikovao tako što mu je snagu povećao na 275 „konja“ a obrtni moment na 360 Nm. Maksimalna brzina koju može da dostigne taj „ST“ je 260 km/h, što je povećanje od 19 km/h u odnosu na serijsku varijantu. Ipak, ta verzija je ostala dostupna samo na nemačkom tržištu, a ovo „dopumpavanje“ vlasnike „ST-a“ košta 2.750 evra.
Van Nemačke „Volf“ nudi drugu verziju „nabildovanog“ „ST-a“ koja ima, čak, 300 „konja“ i obrtni moment oko 400 Nm dostupnih pri skromnih 2.100 obrtaja u minutu. Ta dorada ima i višu cenu – 3.950 evra. Najjači „ST“ dostiže maksimalnu brzinu od 280 km/h!
Više detalja o “Volfovom” izdanju popularnog “forda” možete saznati u aprilskom broju časopisa TURBO koji je već na kioscima.
|
|
Južnokorejski sportski automobili dugo su delovali kao karikature italijanskih, japanskih ili nemačkih lepotana. Ozbiljniju promenu donela je 2001. kada se pojavila treća generacija „hjundai kupea“, koja je dizajnom ali i sasvim solidnim kvalitetom izrade znatno popravila sliku o niskobudžetnim sportistima s Dalekog istoka. Šest godina kasnije došlo je vreme za podmlađivanje ovog veoma uspešnog modela.
Zahvati na karoseriji nisu veliki, pa su gotovo neprimetni prosečnom posmatraču. Masivan prednji branik, agresivno dizajnirana svetla, bočni usisnici vazduha, dvostruke hromirane izduvne cevi i skladno uklopljen spojler na trećim vratima, ponovo su glavni aduti „kupea“ s (vizuelno) naglašenim sportskim ambicijama. U neskladu je jedino antena radija. Kao i kod prethodnika, visoko se uzdiže iznad zadnjeg dela i neprirodno „štrči“.
Danak kupeovskim linijama plaća se (tipičnim) manjkom mesta na zadnjoj klupi. Prostora za noge veoma je malo, a za glave gotovo da ga i nema: svaki putnik koji je prerastao uzrast četvrtog-petog razreda osnovne škole imaće problem s „ukočenim vratom“. Glava je, praktično, pribijena uz zadnje vetrobransko staklo. Vozač i suvozač, pak, takvih problema nemaju i u potpunosti uživaju u klasičnom sportskom ambijentu. Iz podatka o visini „hjundaija“ (1.330 mm) nije teško zaključiti da se u ovom automobilu sedi prilično nisko – tek na par centimetara od poda, s naglašeno (i prijatno) ispruženim nogama.
Okretanjem ključa javlja se prodoran (i relativno zdrav) zvuk atmosferskog benzinca od dva litra snage 105 kW (143 KS) i maksimalnog obrtnog momenta od 186 Nm. Tvrdo podešeno oslanjanje u saradnji s prilično direktnim upravljačem i točkovima od 17 inča ima skoro sve predispozicije za odlično „držanje puta“ (nedostaje bolje prianjanje pneumatika na vlažnim podlogama), a petostepeni manuelni menjač iznenađuje preciznošću i kratkim hodovima. To je, međutim, uglavnom sve što se i dobija kada se pritisne papučica „gasa“: dvolitarska verzija ne puca od snage, pa ni performanse nisu impresivne, ali se ne može reći ni da su blede. Na papiru stoji da je maksimalna brzina sasvim solidnih 208 km/h i da „kupe“ do „stotke“ ubrzava za 9,2 s.
Više od toga, međutim, teško je dobiti od automobila koji košta nepunih 24.000 evra.
Kompletan test redizajnirane verzije “hjundaija kupe” nalazi se u novom broju časopisa TURBO, koji je već u prodaji. |