...& “Najkompletniji pregled domaćeg auto tržišta” u Turbu
FEBRUAR |
MART |
APRIL |
MAJ |
JUN |
JUL |
AVGUST |
|
|
|
|
|
|
|
| |
PROBA: Renault Twingo II - Made in Slovenia |
Posle 14 godina i 2,4 miliona prodatih primeraka prve generacije “tvinga”, “Reno” je predstavio drugu ediciju ovog modela A segmenta. Zvanično predstavljanje upriličeno je na ovogodišnjem Salonu automobila u Ženevi, a prodaja u Evropi startovala je tokom prošlog meseca. Kupci s ovih prostora na novog “tvinga”, koji se ekskluzivno proizvodi u Novom Mestu (Slovenija), moraće da sačekaju do kraja godine.
U poređenju sa starim “tvingom”, novajlija ima znatno uvećane gabarite: dužina je s 3.430 došla do 3.600 mm, širina je umesto 1.630 sada 1.654 mm, dok je visina od 1.420 narasla na 1.470 mm. Najmanju promenu pretrpelo je međuosovinsko rastojanje, koje je uvećano za 27 mm, na 2.367. Prtljažnik je u osnovi porastao za 60 litara, s 170 na 230 l, u verzijama s fiksiranim zadnjim parom sedišta. “Dvojka” je od prethodnika preuzela jednu od pozitivnih osobina po kojoj se “tvingo” prve generacije odvojio od konkurenata ne samo iz klase. To je jedan od prvih automobila koji su imali mogućnost pomeranja zadnje klupe po dužini. Tradicija se nastavlja i u ovom slučaju, tako da “tvingo II” nudi varijabilnu zapreminu prtljažnika. Veliko iskustvo u gradnji MPV-a, “Reno” je iskoristio i za unapređenje sada klasičnog “tvinga”, što je primetno kod naslona suvozačkog sedišta, koje se u pojedinim verzijama može preklopiti unapred, tako da “tvingo II” može da prevozi predmete dužine do 2.015 mm.
U ponudi su tri varijante benzinskog agregata zapremine 1,2 l, kao i dizelaš od 1,5 l. Osnovni benzinac ima snagu od 44 kW (60 KS) i maksimalni obrtni moment 93 Nm, dostupan već pri 2.500 o/min. U svim varijantama menjač je petostepeni manuelni, dok je automatski dostupan kao opcija za benzinac od 75 KS. |
PROBA: Ford C-max -Sada zasebna kategorija |
Redizajnirani minivan izdvojen je iz game »fokus«, da bi se još snažnije naglasile njegove najveće vrline – kako na polju upotrebljivosti, tako i voznih karakteristika.
Amerikanci vole skraćenice, pa je sasvim logično što nisu propustili priliku da se još jednom poigraju slovima čim su lansirali prvi jednozapreminski model C segmenta. Tako je »fokus C-maks« proglašen MAV-om, iliti multiaktivnim vozilom.
Prednji deo je dobio nove svetlosne grupe i atraktivniju masku hladnjaka, dok je najkrupniji zahvat na »repu« primena novih lampi izvedenih u LED tehnologiji. Pored atraktivnog panoramskog krova (s filterom protiv zagrevanja) i plavih stakala, »C-maks« sada raspolaže i sistemom za ulazak i startovanje vozila bez ključa (»pametna« kartica), blutut konekcijom, priključkom za MP3 plejer... Zadržana su i sva uspešna rešenja sa stare varijante, među kojima se posebno ističe brza i laka CSS (Comfort Seat System) transformacija drugog reda sedišta. Kada su u vozilu četiri putnika, u samo nekoliko poteza potapanjem srednjeg sedišta dobija se dodatni prostor za bočne fotelje koje se, pri tom, osetno pomeraju unazad. Kupcima su na raspolaganju i glasovne komande, DVD navigacija kao i novodizajnirani audio sistem marke »soni«, koji se može naručiti i sa šaržerom za šest CD-a.
Sjajne vozne karakteristike dodatno su unapređene proširenjem traga točkova za pet milimetara, kao i mogućnošću doplate za sportski paket kod svih verzija. Pored nešto nižeg sistema oslanjanja ta opcija nudi i primenu točkova od čak 18 inča, kao i unapređenje unutrašnjosti kožnim aplikacijama na sedištima.
»Fordov« minivan C segmenta u novom izdanju, dakle, nije radikalno promenjen već je samo prilagođen zahtevima sve razmaženije klijentele. Njegova glavna prednost su i dalje vozne karakteristike, koje jasno izdvajaju ovaj »ford« od direktnih konkurenata. Sve drugo stvar je ukusa, a o njima se – naravno – ne raspravlja. |
PROBA: Hyundai i30 -Korejci napadaju golf klasu |
Lansiranje prvog tipično evropskog “hjundaija” C segmenta, označava početak nove faze razvoja južnokorejskog proizvođača.
Dimenzije karoserije su, poput dizajna, tipično evropske. S dužinom od 4,25 m, “i30” je u centru klase – baš kao što je i pozicija budućih pogona u Nošovicama (Češka) u odnosu na Evropu. Uprkos prosečnim proporcijama, novi “hjundai” nudi puno prostora u unutrašnjosti koja je nešto klasičnije skrojena od eksterijera. Prednji panel je izveden od meke plastike, iluminacija je plave boje (kakve ono beše u “golfu”?), ugrađene su brojne manje i veće ostave, a kao odgovor na izazove savremenog doba - u kaseti između sedišta mogu se pronaći čak tri različite konekcije za uređaje poput MP3 plejera, “aj-poda” ili USB fleš memorije.
Prvi utisci iz vožnje su, takođe, povoljni. Pogotovu, ako se kritici izlože verzije koje su namenjene najvećem broju kupaca. Upravljanje je lako, menjač precizan a najslabija karika je svakako dvolitarski benzinac koji je, ne samo iznenađujuće bučan već na putu ne uspeva da pokaže ni delić onoga što bi se dalo izvesti s maksimalnom snagom od 145 “konja”. Motor od 1,6 l je zato bolja opcija, a kupce u našoj zemlji obradovaće činjenica da je bazni 1,4 – shodno poziciji u gami – pokazao najviše rafiniteta. Naravno, kada je reč o benzincima, dok su najubedljivije varijante one s dizel motorima.
Novi “i30”, dakle, puno obećava a kako sada stvari stoje bazna verzija neće biti ni preterano skupa – oko 14.000 evra sa svim dažbinama. Sačekajmo, ipak, start prodaje krajem leta jer nas iskustvo uči kako “Hjundai” ume da bude darežljiv (aktuelni popusti), ali i neretko da preceni svoja vozila (na primer, redovna ponuda “aksenta” i bolje opremljenih “tusona”). |
SNOVI: Lamborghini Gallardo Superleggera -Razjareni bik na dijeti |
Najmanji model italijanskog proizvođača supersportskih automobila - “gajardo”, dobio je verziju s oznakom “superleđera”. Standardni “gajardo” počeo je da se proizvodi 2003. i za četiri godine prodat je u 5.000 primeraka, što za ovu vrstu automobila predstavlja veliki uspeh. Nova verzija napravljena je za klijentelu kojoj bazna varijanta nije bila dovoljno sportska, tako da je i planirani “tiraž” manji.
Sama oznaka “superleđera” sugeriše da je reč o olakšom “gajardu”. Konstruktori su pri izradi ovog automobila uspešno redukovali masu, prvenstveno zahvaljujući upotrebi ugljeničnih vlakana. Već dovoljno lagan italijanski “bik” uz pomoć “čudotvornih” lakih materijala izgubio je 100 kg, tako da mu je masa spala na 1.330 kg. Poklopac motora izrađen je od ugljeničnih vlakana i providne plastike, materijala koji garantuju lakoću ali i ističu moćni V10 motor. Od tih materijala izrađeni su i zadnji difuzor, maska poda vozila, spoljašnja ogledala, paneli na vratima, kao i centralni tunel.
Ispod providnog poklopca motora smešten je “Lamborginijev” desetocilindraš čija je zapremina 4.961 ccm. Snaga je u odnosu na standardnu verziju povećana za 10 “konja”, tako da “superleđera” raspolaže s 530 KS (390 kW) dostupnih pri 8.000 obrtaja u minutu. Maksimalni obrtni moment je 510 Nm pri 4.250 o/min. Prema fabričkim podacima maksimalna brzina je 315 km/h, a ubrzanje iz mesta do 100 km/h poboljšano je za 0,2 s u odnosu na osnovnu verziju. Ubrzanje od 3,8 s do “stotke” učinilo je ovaj automobil najstartnijim u klasi.
“Lamborgini gajardo superleđera” dugačak je 4.300, širok 1.900, “nizak” 1.165, dok mu je međuosovinsko rastojanje 2.560 mm. Kao standard za ovaj automobil predviđeni su “Pirelijevi” pneumatici “P zero korsa” dimenzija 235/35 napred i 295/30 u zadnjem delu, dok su naplaci “skorpijus” od 19 inča. |
TEST: Mercedes C280 Avantgarde -Kombinacija sporta i luksuza |

Paket „avangard“, trolitarski benzinac i sedmostepeni automatski menjač izvanredno ističu brojne vrline nove generacije „mercedesa C klase“
Povezivanje noviteta s ranijim radovima obično nervira proizvođače, koji bi da govore o promenama i inovacijama. U slučaju novog „C-a“, međutim, „Mercedes“ svesno potencira priču o „malom S-u“ – limuzini srednje klase koja pre svega rešenjima i opremom, pa tek onda dizajnom, podseća na najprestižniju „trokraku zvezdu“. Na taj način gigant iz Štutgarta naglašava moć novog aduta, ali i posredno opravdava cenu koja je sve samo ne nežna. Napredna rešenja „pozajmljena“ od većih modela kuće doprinose izuzetnim voznim svojstvima ovog automobila. Verzija„280“ prilično je udobna čak i na putevima lošijeg kvaliteta, a nudi vrhunsku stabilnost čak i u ekstremnim situacijama. Prag proklizavanja je postavljen veoma visoko, a u slučajevima da osoba za upravljačem poseduje veštinu dovoljnu da dosegne krajnje limite sistema oslanjanja, na scenu stupa kompleksna elektronika koja u deliću sekunde vozilo vraća na zadatu putanju. Ukoliko, pak, ponesen viškom adrenalina vozač uspe da destabilizuje automobil, „Mercedes“ je pripremio sistem „prisejf“ (uz veoma razumnu doplatu od 390 evra) predviđen za minimiziranje posledica nezgode.
„Mercedes“ osnovne mase od blizu 1,6 t „preleti“ iz mesta do 100 km/h za tek nešto više od sedam sekundi (u verziji s automatskim menjačem, ubrzanje je kraće za 0,2 s) a skala brzinomera zaustavlja se tek na 250-om podeoku! Ove karakteristike navode na zaključak da je „280-ica“ rasipnik i po potrošnji goriva, ali suprotno očekivanjima u oštroj vožnji neće „iscediti“ više od 13 l/100 km, dok se mirnijim tempom može uštedeti dva, pa i tri litra na 100 kilometara pređenog puta.
Bogata oprema, sjajne vozne karakteristike i elektronske komponente najvišeg ranga preporučuju „mercedes C280 avangard“ vozačima koji vole da naglase svoj status i visokim performansama automobila. Najveći minus konkretne verzije, koja se od ostatka game izdvaja i kupeovskom pozicijom trokrake zvezde na sredini maske hladnjaka, predstavlja cena. Nešto više od 62 hiljade evra, ipak, deluje previše za automobil srednje klase, pa makar on bio i „mercedes“ vrhunskih karakteristika. Dodatna oprema, istina, na test vozilu čini gotovo trećinu vrednosti, ali...
|
TEST: Toyota Corolla 2.0 D4-D Sol - Nova kompleksnija formula
|
Deseta generacija „Tojotinog“ bestselera - „korole“, sada dolazi isključivo u verziji klasične troprostorne limuzine.
Stara i svakako poželjna osobina je relativno komotan smeštaj četiri odrasla putnika, kojima je na raspolaganju i sasvim pristojan kapacitet prtljažnika – u konkretnom slučaju zapremine 450 litara.
Kabina je znatno smirenija u odnosu na „auris“, uprkos brojnim zajedničkim komponentama kao što su, na primer, instrument tabla s atraktivnom grafikom i bespotrebno zakomplikovana pozicija komande putnog računara (taster ispred upravljača). Izostavljen je po mnogo čemu diskutabilan centralni greben između prednjih sedišta koji „nosi“ ručicu menjača i ekstravagantnu polugu parkirne kočnice. Klasično rešenje osobađa prostor, pa se u „koroli“ osećate nekako komotnije i opuštenije.
Verziju iz vrha game pokreće dvolitarski agregat najveće snage 93 kW (126 KS) pri skromnih 3.600 obrtaja (oko 10 odsto ispod proseka za turbo dizel motore), dok je maksimalni obrtni moment od 300 Nm dostupan u režimu između dve i 2.800 obrtaja u minutu. Uz ovaj motor, serijski se isporučuje šestostepeni manuelni menjač. Takva kombinacija u vozilu nešto dužem od 4,5 m, mase 1.435 kg nudi puno toga. Krajnja brzina je okruglo 200 km/h a za dostizanje „stotke“ treba tek nešto više od 10 s. „Tojota“ ubrzava bez oklevanja, ma u kom stepenu prenosa se menjač trenutno nalazi. Dobro usklađene karakteristike motora i menjača rezultuju i povoljnom potrošnjom: konstantna vožnja tempom od 120 km/h, po putnom računaru, podrazumeva konzumaciju od 5,3 l/100 km, sa šest decilitara više moguće je voziti 140 km/h... Mirnija vožnja s prosekom oko 90 km/h znači potrošnju od skromnih četiri litra. Sve u svemu, mešoviti ciklus u realnoj eksploataciji kreće se oko 6,5 l/100 km. Shodno veličini i snazi motora, ukupnoj masi „korole“ - sasvim povoljno. Detalj koji svakako treba istaći je i veoma kultivisan i tih rad motora.
|
|